KIŠA MI VOLJU BUDI..

             Valjda su krive pomalo i ove moje zrele godine jer svaki ovaj novi kišni dan budi u meni volju za pisanjem , uistinu osjetim tu neku potrebu da zapišem negdje ove moje riječi, meni tako drage , vrijednije od zlata i onda ih brižljivo čuvam od krivih pogleda za nekog tko ih zavrijedi, za nekog tko je poseban , jedinstven ....
             Što li je to tako vrijedno u ovim kapima kiše možda neću nikada saznati al ima nešto , nešto što samo ova moja duša osjeća i sve dok bude trajala ta ljubav ova kiša imat će moju naklonost i mjesto u slikama mojim.....

#Trpanj,Pelješac,Croatia


   Foto: BMPhotography
 

IZNAD OBLAKA OD PJENE

Južina.More udara o hridi.Želi ih maknuti,razbiti.Ne daju se.Stojim na rubu dok mi valovi zapljuskuju noge.Gledam i snimam pokrete nemirnog mora.Žao mi hridina pa ga kao mađioničar pretvorih u bezopasne, paučunaste oblake, iako ga volim. Na trenutak oduzimam moru moć.I ja se izdižem iznad tih oblaka od morske pjene.Nasmješim se i odem...
#Trpanj,Pelješac,Croatia

OPET

Trpanj/Pelješac/Croatia

Opet je jugo
Opet je kiša
Opet će puhat'
Opet će vali o stine lupat'.

GLEDAM OVO

       Sjedim dole na kamenu i gledam prema horizontu.Oblaci se valjaju poslije pjluska.Kao da bježe.Sunce kao da se umorilo od bitke sa njima i posustalo.Već je i pomalo kasno.Miriše na vlagu i morske alge.Dosta je tiho i nije zima.Neki ljudi prolaze putem iznad mene i upitno me gledaju.Što ja to gledam?! Gledam u valiće,smireno more i čistu prirodu poslije kiše.Uživam u tišini i gledam ovo!!
       I am sitting down on a stone and looking toward horizon.Clouds is wallowing after the rainstorm.Seems thay are ranning away.Sun gets tired of the battle with them.It's already late.Moisture and seaweed are smelling good.It is quiet but it's not cold .Some people passing by above me and look at me quizzically.What I am looking at?! I am looking at the ripples, calm sea and pure nature after rain.I am taking pleasure in this silence and this is what I am looking at!!

Trpanj/Pelješac/Croatia
foto: BMPhoto Chip 2016.

IZMEĐU DVA VIJAĐA

       Ovih dana udaralo je jugo (šilokada) i lila kiša kao iz kabla.I opet će kaže Vakula.Međutim danas je osvanuo pravi proljetni dan.Pun sunca,topline te izmamio mnoge iz vlažnih kućnih zidova sa namjerom da im vrati pozitivnu energiju. Tako je i našima mornarima dobro došlo da prije sutrašnjeg najavljenog nevremena ulašte i osvježe svoga biloga galeba,svoj brod.Jer brod je kao i čovjek.Maze ga,peru i tetoše dok on ponosno stoji uz rivu,a njima marčano sunce udara u glavu.Znaju oni,što se više o njemu brinu da će ih sigurnije dovesti tamo kuda treba.                                                                                                          
 

#Trpanj,Pelješac,Croatia




Tekst/fotografije: BMPhoto Chip

BURA KAO ŽENA

   Zviždi.Zavija.Probija se do kostiju i kao ledenom iglom tjera te u zavjetrinu. Ni tamo ti ne da mira.Čupa ti kosu,a grubom i hladnom rukom šiba te po obrazima. Od njenog fijuka si gluh i ledi ti se krv,a ona sa svakim udarom sve je jača i jača.Kao da uživa,smije se.Smije se kako od njenog udara posrćeš,padaš,dižeš se i pokušavaš joj bezuspješno prkositi.







Savija More kao papir praveći pjenušave kapljice vodene prašine.Od tog silnog,debelog,snažnog i nepreglednog beskraja.

Udara nezaustavljivo razbacujući   se svojom snagom.Kao da želi pomaknuti sve pred sobom.Pomaknuti i razbiti granice i okove.

 Debelo More ne može joj ništa. Upravlja sa njim kao lutkom na koncu usmjeravajući ga i tjerajući ga da podivlja.Kroti ga kako ona hoće.

Izvlači sok iz samog kamena ne dajući mu mira.Gura ga i udara.Šiba ledenim dahom.

Želi pomaknuti granice,skloniti barijere koje pred njom stoje da bi bila još pomamnija, još jača, da još više potčini More koje se otima,bježi,ali uzalud.

Mlati sa Morem kao sa plastom sijena dok se ono razbija u milijune kapljica.Kao da plače i moli - dosta je više.
A kad iskali bijes naglo se smiri i postane dobra i umiljata.Dopušta Suncu da te grije,a laganim lahorom miluje More gledajuči ga nježno kako se smiruje i odmara.

Da.Ima ona obje strane.
Obje strane lica.





Tekst: BMPhoto Chip
Fotografije: BMPhotography

KIŠA

Trpanj-Selo

Kiša rominja.Ljeska se po saližu i kamenu.Šilokada kroz žice piva i donosi vonj dima iz fumara.Nigdi nikoga.A onda,ko bljesak života u mrkloj noći,nigdi zalaje kučak ili zamijauče maška,a iz tamne divljine javi se čagaj.Onda opet tišina.Muk.Ništa.Od te strašne tišine bolu uši i duša.
    Stojin na srid mista i ogledan se uopkolo i dok tamne sjene padaju na mokri kamen učini mi se k'o da čujen zvon koraka.Da li da ili ne? Palma povrh glave   svojin od vitra raščupanim granama vitla i škrguće.Čuje se odnikle škripa stare funistre koja se prije puno godina zaboravila zatvorit i sad kroz razbijene lastre pušta kiši i vitru na voju i nevoju.
    Odjednon larma.Koraci.Puno koraka.Judi vanka ćakulaju prije večere.Dica trče gori doli.Kriču i igraju se veselo. Mladički i curice se pogledvaju ispod oka i smiškaju jedno drugom.Niko se svađa, a tamo u kali ispod bote zvonki pad teče na pod i onda beštimja.Iza svakih vrata čuje se govor.Funistre se zatvaraju.Vonjaju večere,frigana jaja,patate,friga se riba ,do nosnica dolazi vonj sa gradela i pisma u daljini.Sve je puno živosti,žamora.
O,ne! Pa to nije ono što vidin.To je ono što je bilo pa prošlo.Ja opet vidin pustoš i samotnost.Otuđenost.Opet vidin Nikoga i Ništa.Sad i tu.I opet me od strašne tišine bolu uši i duša.

Tekst i foto: BMPhoto Chip