RAJ

Napokon lijep,sunčan dan.Topao.
I u mom zavičaju,kraju,
odjednom kao u Raju.
#Trpanj/Pelješac/Croatia
     

IZNAD OBLAKA OD PJENE

Južina.More udara o hridi.Želi ih maknuti,razbiti.Ne daju se.Stojim na rubu dok mi valovi zapljuskuju noge.Gledam i snimam pokrete nemirnog mora.Žao mi hridina pa ga kao mađioničar pretvorih u bezopasne, paučunaste oblake, iako ga volim. Na trenutak oduzimam moru moć.I ja se izdižem iznad tih oblaka od morske pjene.Nasmješim se i odem...
#Trpanj,Pelješac,Croatia

OPET

Trpanj/Pelješac/Croatia

Opet je jugo
Opet je kiša
Opet će puhat'
Opet će vali o stine lupat'.

GLEDAM OVO

       Sjedim dole na kamenu i gledam prema horizontu.Oblaci se valjaju poslije pjluska.Kao da bježe.Sunce kao da se umorilo od bitke sa njima i posustalo.Već je i pomalo kasno.Miriše na vlagu i morske alge.Dosta je tiho i nije zima.Neki ljudi prolaze putem iznad mene i upitno me gledaju.Što ja to gledam?! Gledam u valiće,smireno more i čistu prirodu poslije kiše.Uživam u tišini i gledam ovo!!
       I am sitting down on a stone and looking toward horizon.Clouds is wallowing after the rainstorm.Seems thay are ranning away.Sun gets tired of the battle with them.It's already late.Moisture and seaweed are smelling good.It is quiet but it's not cold .Some people passing by above me and look at me quizzically.What I am looking at?! I am looking at the ripples, calm sea and pure nature after rain.I am taking pleasure in this silence and this is what I am looking at!!

Trpanj/Pelješac/Croatia
foto: BMPhoto Chip 2016.

BURA KAO ŽENA

   Zviždi.Zavija.Probija se do kostiju i kao ledenom iglom tjera te u zavjetrinu. Ni tamo ti ne da mira.Čupa ti kosu,a grubom i hladnom rukom šiba te po obrazima. Od njenog fijuka si gluh i ledi ti se krv,a ona sa svakim udarom sve je jača i jača.Kao da uživa,smije se.Smije se kako od njenog udara posrćeš,padaš,dižeš se i pokušavaš joj bezuspješno prkositi.







Savija More kao papir praveći pjenušave kapljice vodene prašine.Od tog silnog,debelog,snažnog i nepreglednog beskraja.

Udara nezaustavljivo razbacujući   se svojom snagom.Kao da želi pomaknuti sve pred sobom.Pomaknuti i razbiti granice i okove.

 Debelo More ne može joj ništa. Upravlja sa njim kao lutkom na koncu usmjeravajući ga i tjerajući ga da podivlja.Kroti ga kako ona hoće.

Izvlači sok iz samog kamena ne dajući mu mira.Gura ga i udara.Šiba ledenim dahom.

Želi pomaknuti granice,skloniti barijere koje pred njom stoje da bi bila još pomamnija, još jača, da još više potčini More koje se otima,bježi,ali uzalud.

Mlati sa Morem kao sa plastom sijena dok se ono razbija u milijune kapljica.Kao da plače i moli - dosta je više.
A kad iskali bijes naglo se smiri i postane dobra i umiljata.Dopušta Suncu da te grije,a laganim lahorom miluje More gledajuči ga nježno kako se smiruje i odmara.

Da.Ima ona obje strane.
Obje strane lica.





Tekst: BMPhoto Chip
Fotografije: BMPhotography

TRPANJ:ŠETNJA PO RIVI

    Evo me nakon teškog kvara na računalu.Ubio ga je virus "American Airlines Tickets" koji ni za dragoga Boga ne dirajte jer se sve mora formatirati i sve nanovo instalirati.Sve uništi.Barem se to meni dogodilo.Dolazi mailom i odmah idite na "delete"!!!Toliko o tome.
     Ali sada kad sam sve nanovo jedva postavio na noge sa novim OS-om red je bilo i da napravim đir do rive i po rivi u mome malome mjestu.Poslije jučerašnjeg nevremena današnji dan kao da je iz Raja izašao.

Djeca veselo izlaze iz škole te idu svojim kućama na ručak.Sunce grije i nije nimalo hladno.Dapaće.

    Nisam ni znao(šalim se) da nas ovoliko ima.
Ipak mi se čini da je više brodica nego ljudi u mome mjestu.Kada se ovako gleda rekao bi netko:blago njima, ali samo otočani mogu razumjeti teškoće koje ih prate.Naročito zimi, a o tome ću drugom prilikom.

Brodice,one malo skuplje,pripremaju se za zimovanje.Sve pomno treba srediti,namazati,svezati i konzervirati,jer dugo je do idućega ljeta, a zima može biti gruba i nemilosrdna.

    Dalje na starome mulu djevojčica moli tatu da joj dopusti poći nekud.Na rođendan možda!? Malo kasnije oboje su se vratili zadovoljni.Dogovor je postignut.

    Bacam pogled na plažu kojih imamo 5 samo u mome mjestu.Sve pusto.Upravo je bura iz Graca počela puhati i valovi pristizati na naš kraj.Malo je zahladnilo unatoč tome što Sunce sija.

Evo i razloga za buru.Par kapi kiše na Biokovu,jedna duga i eto bure.

    Već je neka ura i treba poć na more.Treba se i dobro obući,a to je moj stari znanac ribar i uradio."Nemoj Iko baš daleko.Zapuhat će bura i jače". Vidin,vidin nisan lud.Samo ću tu iza mula bacit jednu i eto me nase".Tako je i bilo.

E zapalo je sunce.Malo je iza 3 popodne.Došao je i trajekt.Sad je zahladilo kako treba,a treba i poći doma.Spakuj stvari i ajde doma jer vjetar već probija malo u kosti.
Šetnja ma kako kratko trajala bijaše ugodna.Mir i tišina na rivi,par ljudi i šum mora i vjetra te zujanje pokojeg brodskog motora,a onda mir i tišina.Čovjek bi rekao-idila.Hm,po slikama i jest idila.Dobro je dok je i ovako.



Tekst i foto: BMPhoto Chip

TRAJEKT "KORNATI" INVALIDI I STARIJE OSOBE

    U svome postu "Trajekt "Kornati" u Pomorskoj večeri" od 27.8.14. osvrnuo sam se, između ostalog, i na nedostatke ovoga broda ¨"21. stoljeća" koji je prije 3 mjeseca izašao iz brodogradilišta i nemara projektanata ili nekih struktura prema invalidima i otočnom stanovništvu koje svakim danom biva rjeđe i starije te tako i nemoćnije.Da napomenem da ovi nedostaci nisu niti spomenuti u emisiji već je prikazano skoro pa idealno i to od uglednog novinara Radio Splita G. Marinkovića.A ja se sa njim nisam složio i zato sam i napisao gore spomenuti post.A sada evo i dokaza za ono što sam napisao o invalidima i nemoćnima.

Brod ide iz Trpnja prema Pločama.Putovanje traje najmanje 60 minuta (1 sat),a kada je gužva i više. Brod nema lifta. Na fotografiji se vidi čovjek u kolicima kako na krmi sjedi nemoćan i sam u garaži za vozila. U salon ne može.U WC ne može,na palube ne može.Od prove do krme ima preko 100 metara što on treba kasnije proči tiskajući se  između automobila. Srećom nije padala kiša,nije nevrijeme i nije bila gužva u garaži,a zamislite da jest (zimi dakako jest)- (fotografija je snimljena od strane putnice,mještanke Trpnja prije 7 dana i autentična je.Da pada kiša i da je nevrijeme gdje bi i kakav bi ovaj čovjek bio!?
Eto kako se se gradi brod za 21.stoljeće.Za mene je ovo sramota,a još se tri ista broda završavaju u Puli.Ništa se na njima neće ispraviti ili popraviti.Stvarno neodgovorno i žalosno.Je li sada vidite g. Marinkoviću (niste Vi krivi da bude jasno) da nije sve idealno kako se mora prikazati radi šire javnosti i poreznih obveznika!?! Na sreću istina uvijek izađe na vidjelo pa kad-tad!

Piše: Dreto-Škleto
Foto:Tina Bilušica