IZNAD OBLAKA OD PJENE

Južina.More udara o hridi.Želi ih maknuti,razbiti.Ne daju se.Stojim na rubu dok mi valovi zapljuskuju noge.Gledam i snimam pokrete nemirnog mora.Žao mi hridina pa ga kao mađioničar pretvorih u bezopasne, paučunaste oblake, iako ga volim. Na trenutak oduzimam moru moć.I ja se izdižem iznad tih oblaka od morske pjene.Nasmješim se i odem...
#Trpanj,Pelješac,Croatia

BURA KAO ŽENA

   Zviždi.Zavija.Probija se do kostiju i kao ledenom iglom tjera te u zavjetrinu. Ni tamo ti ne da mira.Čupa ti kosu,a grubom i hladnom rukom šiba te po obrazima. Od njenog fijuka si gluh i ledi ti se krv,a ona sa svakim udarom sve je jača i jača.Kao da uživa,smije se.Smije se kako od njenog udara posrćeš,padaš,dižeš se i pokušavaš joj bezuspješno prkositi.







Savija More kao papir praveći pjenušave kapljice vodene prašine.Od tog silnog,debelog,snažnog i nepreglednog beskraja.

Udara nezaustavljivo razbacujući   se svojom snagom.Kao da želi pomaknuti sve pred sobom.Pomaknuti i razbiti granice i okove.

 Debelo More ne može joj ništa. Upravlja sa njim kao lutkom na koncu usmjeravajući ga i tjerajući ga da podivlja.Kroti ga kako ona hoće.

Izvlači sok iz samog kamena ne dajući mu mira.Gura ga i udara.Šiba ledenim dahom.

Želi pomaknuti granice,skloniti barijere koje pred njom stoje da bi bila još pomamnija, još jača, da još više potčini More koje se otima,bježi,ali uzalud.

Mlati sa Morem kao sa plastom sijena dok se ono razbija u milijune kapljica.Kao da plače i moli - dosta je više.
A kad iskali bijes naglo se smiri i postane dobra i umiljata.Dopušta Suncu da te grije,a laganim lahorom miluje More gledajuči ga nježno kako se smiruje i odmara.

Da.Ima ona obje strane.
Obje strane lica.





Tekst: BMPhoto Chip
Fotografije: BMPhotography