OPET

Trpanj/Pelješac/Croatia

Opet je jugo
Opet je kiša
Opet će puhat'
Opet će vali o stine lupat'.

GLEDAM OVO

       Sjedim dole na kamenu i gledam prema horizontu.Oblaci se valjaju poslije pjluska.Kao da bježe.Sunce kao da se umorilo od bitke sa njima i posustalo.Već je i pomalo kasno.Miriše na vlagu i morske alge.Dosta je tiho i nije zima.Neki ljudi prolaze putem iznad mene i upitno me gledaju.Što ja to gledam?! Gledam u valiće,smireno more i čistu prirodu poslije kiše.Uživam u tišini i gledam ovo!!
       I am sitting down on a stone and looking toward horizon.Clouds is wallowing after the rainstorm.Seems thay are ranning away.Sun gets tired of the battle with them.It's already late.Moisture and seaweed are smelling good.It is quiet but it's not cold .Some people passing by above me and look at me quizzically.What I am looking at?! I am looking at the ripples, calm sea and pure nature after rain.I am taking pleasure in this silence and this is what I am looking at!!

Trpanj/Pelješac/Croatia
foto: BMPhoto Chip 2016.

BURA KAO ŽENA

   Zviždi.Zavija.Probija se do kostiju i kao ledenom iglom tjera te u zavjetrinu. Ni tamo ti ne da mira.Čupa ti kosu,a grubom i hladnom rukom šiba te po obrazima. Od njenog fijuka si gluh i ledi ti se krv,a ona sa svakim udarom sve je jača i jača.Kao da uživa,smije se.Smije se kako od njenog udara posrćeš,padaš,dižeš se i pokušavaš joj bezuspješno prkositi.







Savija More kao papir praveći pjenušave kapljice vodene prašine.Od tog silnog,debelog,snažnog i nepreglednog beskraja.

Udara nezaustavljivo razbacujući   se svojom snagom.Kao da želi pomaknuti sve pred sobom.Pomaknuti i razbiti granice i okove.

 Debelo More ne može joj ništa. Upravlja sa njim kao lutkom na koncu usmjeravajući ga i tjerajući ga da podivlja.Kroti ga kako ona hoće.

Izvlači sok iz samog kamena ne dajući mu mira.Gura ga i udara.Šiba ledenim dahom.

Želi pomaknuti granice,skloniti barijere koje pred njom stoje da bi bila još pomamnija, još jača, da još više potčini More koje se otima,bježi,ali uzalud.

Mlati sa Morem kao sa plastom sijena dok se ono razbija u milijune kapljica.Kao da plače i moli - dosta je više.
A kad iskali bijes naglo se smiri i postane dobra i umiljata.Dopušta Suncu da te grije,a laganim lahorom miluje More gledajuči ga nježno kako se smiruje i odmara.

Da.Ima ona obje strane.
Obje strane lica.





Tekst: BMPhoto Chip
Fotografije: BMPhotography