ponedjeljak, 22. rujna 2014.

"IMPERATOR" POD NOGAMA MLADIH DJEVOJAKA


  

  Mladi pelješki vinari okupljeni u udrugama vinogradara i vinara ‘Dingač’ u Potomju i ‘Postup’ u Donjoj Bandi četvrtu godinu za redom berbu plavca maloga na položajima Dingača i Postupa obilježava druženjem i preradom grožđa na tradicionalni način, bez strojeva i proizvodnjom takozvanog društvenog vina.
     Svaki od njih desetak donijet će pedesetak kilograma probranog grožđa koje će se i ove godine preraditi u konobi Antuna Šaića u Golubinici. Vino berbe 2011. godine predstavili su na ovogodišnjem festivalu vina u Dubrovniku, dok će vino berbe 2012. godine predstaviti na vinskom festivalu koji će seu prosincu održati u Zagrebu. To je novi vid zajedništva mladih peljeških vinara kojima su djedovi i očevi bili članovi peljeških zadruga. -
   
  Pelješac je sinonim za dobro vino – asocijacija na Dingač i Postup, zaštićene zemljopisne položaje na kojima caruje plavac mali, ali i sva druga blaga prirode koja vrijedne ruke pretoče u prošek, likere, rakije i djevičansko maslinovo ulje. Pelješac je sinonim i za najkvalitetnije školjke (kamenice i mušule/dagnje) iz Malostonskog zaljeva i raznoliko bogatstvo ribe koje Vas uz vino vodi u  neponovljivi eno-gastro svijet, a prirodne ljepote prekrasne plaže, skrovite uvale, čisto more, nedirnuta priroda i miris ljekovitog bilja odvode Vas u prostor kakav se danas rijetko nalazi. Padine vinograda pružaju jedinstvene vizure.
    
  Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Upravo kroz ideju o spajanju prijateljstva, vrijednog rada, Bogom dane prirode i bogate tradicije započela je priča o IMPERATORU.
     Priča počinje u kasno ljeto 2011. godine, kada je grupa mladih peljeških vinogradara i vinara odlučila ujediniti snage i pretočiti ih u vino od grožđa s najboljih položaja Dingača i Postupa. Svatko od desetorice odabranih izdvojio je po dvije kašete svojeg najboljeg grožđa, koje su zatim ručno i na tradicionalan način preradili. Ulog se višestruko isplatio te su kao rezultat dobili vino iznimne  kvalitete i kakvoće. Već četvrtu godinu održava se, sada već tradicionalna berba i prerada grožđa za vino znakovito nazvano „IMPERATOR“. Imperator se puni u magnum butelje i njegovi ga proizvođači od milja zovu društveno vino- Vino od društva za društvo.


     Debeli su slojevi oblaka, obilna kiša i prohladno vrijeme dosta poremetili ovogodišnju berbu na poluotoku Pelješcu. No, skoro da i ne postoji ta prepreka koja će stati između vinogradara i njegovih vinograda. Tako je stanje moštova u vinogradima pokazalo da je vrijeme za berbu, a sve kulminiralo 20. rujna kada su mnogi pelješki proizvođači vina odlučili pobrati plodove svoga rada i truda. Već od sedam sati ujutro mnoge su skupine zašli da vide i uberu ono što je ljeto ostavilo na čokotima.        
     Nažalost, berba je prekinuta zbog nevremena, no uspjelo se ubrati dosta grozdova. - Sam proces proizvodnje vina jest rad s nečim živim. Vino je kao živi organizam koji reagira na trešnju ili vibraciju i ono osjeća svaku rotaciju. Možda se na nepcu to i ne osjeti toliko, ali svakako je važno vino što manje izlagati nepotrebnim „stresovima“ i modernoj tehnologiji. Zbog toga se vraćamo tradiciji jer naše vino uopće nema dodira s modernom tehnologijom osim sa žaruljom, govori u šali voditelj vinarije „Matuško“ u Potomju, Boris Violić. Jedan od novijih proizvoda je i crno vino „Imperator“, pitali smo zašto baš imperator i nije li to kakva asocijacija s carem Napoleonom čiji su trupe pohodili ove krajeve:- Znate, u starome Rimu postojao je senat koji je bio utjecajan, ali zna se tko je bio glavni – imperator. Radi toga smo se odlučili na ovo ime.
    
           Regija Dingač je mjesto gdje je priroda Pelješcu poklonila najslađe grozdove sivoga plavca malog od kojeg čovjek napravi vino koje liječi dušu. Naglasak je na vraćanje tradicionalnom načinu proizvodnje koje s komercijalnog gledišta i nije uopće isplativ, ali za sve pelješke vinare važna je tradicija koja se itekako osjeti na nepcu. Tradicija znači i strpljivo „tribiti“ grozdove, kako kažu pelješani, a u mjestu Golubinica održano je tradicionalno „gaženje“ koje su odradile djevojke među kojima je bilo i mnogo Dubrovkinja. Tako zgnječeni grozdovi vinu daju djevojački šarm koji će znati cijeniti svaki budući degustator, a i ugodno je oku vidjeti taj način obrade.     
Golubinica je okupila mnoštvo mještana, ali i gostiju na kojima se našao i jedan austrijski vinar.           


 - Ovo mi je prvi put da vidi ovakav način obrade i boravim ovdje već dva tjedna. Sudjelovao se i u berbi i to je poseban osjećaj. Tijekom boravka sam s ovdašnjim vinarima razmijenio nekoliko ideja i savjeta i jako mi se sviđa ovaj način proizvodnje,  govori mladi vinar Ludwig. Vlažnosti i kiši usprkos, svi oni koji su se našli u mjestu Golubinica imali si što vidjeti, čuti i probati. Oni koji su to sve proživjeli prvi put ostavili su radoznalost, a oni koji su već iskusni sa sobom su pri povratku doma ponijeli komadiće nostalgije koji se, a zna se to dobro, najbolje liječe kvalitetnim vinom.


Povezice:




Foto: Željko Belin.Kiks,Boris Kragić,Željko Tutnjević
Objavio: BMPhoto Chip















petak, 12. rujna 2014.

TRAJEKT "KORNATI" INVALIDI I STARIJE OSOBE

    U svome postu "Trajekt "Kornati" u Pomorskoj večeri" od 27.8.14. osvrnuo sam se, između ostalog, i na nedostatke ovoga broda ¨"21. stoljeća" koji je prije 3 mjeseca izašao iz brodogradilišta i nemara projektanata ili nekih struktura prema invalidima i otočnom stanovništvu koje svakim danom biva rjeđe i starije te tako i nemoćnije.Da napomenem da ovi nedostaci nisu niti spomenuti u emisiji već je prikazano skoro pa idealno i to od uglednog novinara Radio Splita G. Marinkovića.A ja se sa njim nisam složio i zato sam i napisao gore spomenuti post.A sada evo i dokaza za ono što sam napisao o invalidima i nemoćnima.
Brod ide iz Trpnja prema Pločama.Putovanje traje najmanje 60 minuta (1 sat),a kada je gužva i više. Brod nema lifta. Na fotografiji se vidi čovjek u kolicima kako na krmi sjedi nemoćan i sam u garaži za vozila. U salon ne može.U WC ne može,na palube ne može.Od prove do krme ima preko 100 metara što on treba kasnije proči tiskajući se  između automobila. Srećom nije padala kiša,nije nevrijeme i nije bila gužva u garaži,a zamislite da jest (zimi dakako jest)- (fotografija je snimljena od strane putnice,mještanke Trpnja prije 7 dana i autentična je.Da pada kiša i da je nevrijeme gdje bi i kakav bi ovaj čovjek bio!?
Eto kako se se gradi brod za 21.stoljeće.Za mene je ovo sramota,a još se tri ista broda završavaju u Puli.Ništa se na njima neće ispraviti ili popraviti.Stvarno neodgovorno i žalosno.Je li sada vidite g. Marinkoviću (niste Vi krivi da bude jasno) da nije sve idealno kako se mora prikazati radi šire javnosti i poreznih obveznika!?! Na sreću istina uvijek izađe na vidjelo pa kad-tad!

Piše: Dreto-Škleto
Foto:Tina Bilušica