ŽIVOT KAMENA-NAKOVANA (NAKOVANJ)

  Lijep,sunčan dan.Što raditi.Padne na pamet mjesto Nakovana ili kako ga ovdje zovemo Nakovanj.Južna strana Pelješca između Vignja,Kučišta i Lovišta.Mjesto od kamena.Pusto,zakonom zaštićeno.Samo kamen u njemu živi vjećno. Uzimam automobil,vozim nekih 30-setak km od Trpnja.Prvi put idem tamo pa gledam na kartu i uspijem ga naći.Uvućeno i sakriveno od pogleda sa ceste plijeni svojom toplinom,mirom i tišinom.U mislima se vratiš u neko drugo vrijeme, a od tišine čuješ glasove kojih nema.Uzimam kameru.Pa krenimo.

Naziv sela Nakovane (nominativ Nakovana) starog je i nepoznatog porijekla. Prvi se
put spominje 1335. godine kao Nacovalda, potom 1357. kao Nacoualna te 1372. kao Nachovalna.

Prema jednoj legendi, u ovom dijelu Pelješca su živjela tri brata kovača. Jednog su se dana odlučili podijeliti pa je jedan brat dobio kućište (malu kuću - kovačnicu) gdje je ostao živjeti. Prema toj legendi ime je dobilo obližnje naselje Kučište. Drugi je brat dobio viganj, što je bio naziv za kovački alat, te se nastanio na mjestu koje je zbog toga dobilo naziv Viganj, a treći od braće je dobio nakovanj pa je mjesto u kojem je odlučio živjeti dobilo ime Nakovanj.Nakovana se nalazi uz lokalnu cestu Viganj - Lovište, oko 6 km sjeverozapadno od Vignja. Ovo područje obuhvaća dva sela Gornja i Donja  Nakovana.

Nakovana je jedno od najstarijih peljeških mjesta. Arheološkim istraživanjima je utvrđeno da je naselje bilo naseljeno čak prije 8.000 godina.

 Danas je Nakovana gotovo potpuno napuštena, ali u u mjestu i okolici su brojni kulturno povijesni spomenici poput špilje Spila Nakovana,

koja je najbogatije nalazište ilirske kulture u svijetu, a otkriveno je slučajno, za vrijeme arheološke ekspedicije tijekom koje su pronađeni ostaci iz neolita, stari oko 8.000 godina.

 Od brojnih spomenika tu su i ilirsko svetište iz 4. stoljeća prije Krista, ilirska gradina na brdu Grad, ilirske grobne gomile, kuća izumitelja torpeda Ivana Lupisa Vukića i nekoliko srednjovjekovnih crkvica.

 Danas u Nakovanama,toj pitomoj kamenoj pustoši ipak živi jedna mlada obitelj.Više iz nostalgije nego iz potrebe.Po ljeti selo malo oživi dolaskom znatiželjnih turista i malim kulturnim događanjima.Ova ljepota tisućljetnog kamena samo je na par kilometara od predivne pelješke rivijere i pogleda na Korčulu.

Foto/Tekst : BMPhoto Chip

DANI PELJEŠKIH VINSKIH PODRUMA

    U stvari dva dana,5. i 6. prosinca.Održava se već devetu godinu za redom.Vinari Pelješca otvaraju svoje podrume gostima i putnicima namjernicima i može se kušati njihovo mlado vino.Crno ili bijelo po izboru samog vinara. Te podrume se ne smije shvatiti bukvalno kao "podrume".To su mala arhitektonska i umjetnička  remekdjela.Topli spoj kamena,hrastovine,vina i svjetla. Svaki podrum je karakterističan za sebe.Jedan je toplijeg ambijenta,drugi malo hladniji,ali monumentalniji,treći ima karakteristike moderne konobe,četvrti je kao kazalište itd.Svaki ima svoju osobnost i dušu.To se treba doživjeti i vidjeti.Od Stona,Ponikava,Putnikovića,Janjine,Trstenika,Pijavićine,Potomja,Kune,Donje Bande,Oskorušne i Postupa pa do Lovišta,Orebića,Vrućice i Trpnja.Zastakljene oči i široki domaćinski osmjesi.

    Ove godine 2014. sve je počelo u Trpnju.Po prvi put. Trpanj nema vinograde.Ne može se sa tim pohvaliti jer su trpanjci od davnina bili ribari,trgovci i pomorci.Naša pelješka Župa je poznata po bujnim vinogradima,koje danas priličan broj mladih ljudi obnavlja i proširuje stvarajući umjetnost dobrog okusa,mirisa i boje u kapljici svoga vina. Dakle, pošto Trpanj nije vezan za vino gradski oci i turistički radnici mjesta uz udrugu Trpanj odma' potrudili su se da ribom,autohtonim slasticama,glazbom,plesom i filmom dovedu podrumaše i vinare do sebe.Uspjeli su.Brodetijada na otvorenom,kušaonica i ocjenjivanje mladih vina i ples ispunili su popodnevni i večernji program u najboljem svjetlu.

Kušaju se vina

Uz pjesmu se kuhaju brodeti i piju zlatne pelješke kapljice.

Svatko u poslu.Sve miriše.

Dodjela nagrada i priznanja u Trpnju za najbolji ovogodišnji brodet.Ovoga puta to su članice pelješke udruge "WOW" (Women On Wine) !

Bala se Linđo (KUD "Poskoćica"-Ponikve)

Ori se pjesma po podrumima
Ljudi se vesele i druže.

 
      Predivno druženje,predivna predstava peljeških vinara,podrumaša i turističkih radnika,ića i pića,domaćih slastica i rukotvorina. Šteta propustiti ovakve lijepe i plemenite događaje.Ovakvo zajedništvo,pjesmu,veselje treba doživjeti.Zato ponovo dođite i družite se na pelješkim feštama na pelješki način.  

                                       Dođite i dogodine.ŽIVILI I KAPU NAKRIVILI!

Foto:
Trpanj Odma'
Pelješac News
Ž.Belin-Kiks
BMPhoto Chip

Tekst:BMPhoto Chip

SVETI NIKOLA U TRPNJU

    Evo 6. prosinca i blagdan Sv.Nikole su pred samim vratima. Pa nešto ukratko o njemu i samom blagdanu.

Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim poklonima na dan sv. Nikole. Bio je poznat i po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na zapadu često uspoređuje sa Djeda Mrazom. Djeda Mraza na engleskom zovu Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus (sveti Nikola).

Dan sv. Nikole se obilježava 6. prosinca, odnosno 19. prosinca po Julijanskom kalendaru.

Kod Srba, najčešći porodični svetac je sv. Nikola i slavi se kao Nikoljdan.

Biografija

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. vijeku. Imao je bogate roditelje koji duže vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegovog strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

   Djeci je omiljeni svetac jer noću u čizmice i čarapice donosi skromne,ali blagoslovljene i slatke darove.

   Rano ujutro dječica se bude i radosno trče do prozora,a lica im se ozaruju,oči žare i ruke tresu od nestrpljenja dok pregledavaju čizmicu ili čarapicu.

 

    I u mome mjestu na jednom od sedam brežuljaka (kao Rim) nalazi se crkvica sv.Nikole odakle se pruža pogled na samo mjesto. Dobri ljudi se sjetili i sredili okoliš oko same crkvice usprkos kiši koja  je padala. Moja kamera je dio toga i zabiježila. 

Crkvica Sv.Nikole i putić do nje sa južne strane. 

Sagradio je pomorac Klement Cvitanović 1840.g. kao zavjet - "budući ga bili pokrili valovi , od smrti oslobođen", - kako piše na kamenom natpisu praga ulazne vratnice crkvene ograde.

Pogled sa brežuljka Sv.Nikola na Trpanj.

Čisti se prilaz sa juga....

                                                           i sa zapada.

    Na sam dan Sv.Nikole služi se Sv.Misa u ovoj lijepoj maloj i staroj crkvici koja ima oltar,klupe i mjesta u njoj za 30-tak ljudi.

Zvono na Sv.Nikoli postavljeno 1925.god iako je sama crkvica puno starija (izgrađena 1840.g.)

Tekst/Foto:BMPhoto Chip 2014.

REBALANS,DINAMO I MI

                                                                                                                                                 28.11.14.
  Ha! Nisam od politike,ali  pogledam TV preko oka pa mi ponešto upadne u oko ili uho,ali rijetko što novo ili zanimljivo.Svaki dan jedno te isto pa je i ludome jasno da nema nikakvog napretka dok se u Saboru baljezga,godinama prevrću po ustima jedna te ista govna od riječi i dok se ne radi ništa po pitanju boljitka građana Hrvatske ili barem u suglasnosti sa njima.Nama.

Evo mi u uho i oko upadne jučer TV izviješće sa sjednice Sabora oko rebalansa proračuna i proračuna za iduću godinu.Naš sadašnji premijer gosp.Milanović i

ministri govorili su što su govorili.To me nije zanimalo.To ne mogu promijeniti jer zastupnici ne rade svoj posao kako treba (čast rijetkim izuzecima).Mogu samo popiti apaurin da mi bude sve ravno.To mogu.Na ulicu neću jer Hrvati ne idu na ulice.Stoje doma i šute. Nije me briga što su rekli,ali me bilo briga kada sam vidio da u Saboru na tako važnoj raspravi kao što je proračun RH nema nazočnog "sebe smatranog budućeg" (nazovimo ga tako) premijera gosp.Karamarka. Pa se pitam da li je njega uopće briga za nas i Hrvatsku kad ga nije briga pojaviti se u Saboru zbog tako važne teme kao što je proračun.Uzalud me je gosp.Šuker nastojao uvjeravati preko TV-a da je to zbog Milanovića koji nije rekao ništa.Što njemu Milanović uopće smeta!? Zbog čega šef najjače stranke ne dolazi u Sabor?Ima li išta osobno reći!?Želi li i hoće li on, kada i ako dobije mandat, uopće raditi svoj posao u mom i našem zajedničkom interesu pitam se ja? Kako misli sada dobiti moj glas,ako ga nije briga što se u Saboru raspravlja?!Ako je šef takav,kakvi su podanici tek!?

Ne!Ne radi se o Dinamu direktno,ali ima veze. Sinoć je Dinamo igrao, kao gost ,utakmicu sa Astrom  u Rumunjskoj.Izgubio 1:0 i izletio iz Europske lige te postao najgori klub (tu smo prvaci svijeta) u povijesti tog natjecanja.Bravo!
     Gledam TV prijenos i slušam blaženoga Čosića. Dok igrači Dinama trkeljaju po terenu kao muhe bez glave Čosić komentira kako je

"atomska navala Dinama malo posustala".Lupim se po čelu pa sam skoro sam sebe onesvijestio. Eto kakvi smo mi.Umjesto da kaže istinu koju svi gledaoci vide,a to je nemoć,neznanje i nonšalancija on govori o "atomskom napadu"! Koji bi onda epitet dao napadima Reala,Barce,Uniteda,Juvea,Chelzija itd..itd ako su Dinamovci u napadu atomski ?!
      Ova dva slučaja su povezana i govore puno o nama.Nizašta nas nije briga,ništa nije sveto,ne  znamo ništa ili jako malo,a umišljamo da samo najbolji i najpametniji.Nerealni smo i živimo u oblacima.Za nešto smo ipak najbolji.Ipak. Za otkriti toplu vodu!

Tekst: Dreto Škleto
Foto: SN i SD                                            

TRPANJ:ŠETNJA PO RIVI

    Evo me nakon teškog kvara na računalu.Ubio ga je virus "American Airlines Tickets" koji ni za dragoga Boga ne dirajte jer se sve mora formatirati i sve nanovo instalirati.Sve uništi.Barem se to meni dogodilo.Dolazi mailom i odmah idite na "delete"!!!Toliko o tome.
     Ali sada kad sam sve nanovo jedva postavio na noge sa novim OS-om red je bilo i da napravim đir do rive i po rivi u mome malome mjestu.Poslije jučerašnjeg nevremena današnji dan kao da je iz Raja izašao.

Djeca veselo izlaze iz škole te idu svojim kućama na ručak.Sunce grije i nije nimalo hladno.Dapaće.

    Nisam ni znao(šalim se) da nas ovoliko ima.
Ipak mi se čini da je više brodica nego ljudi u mome mjestu.Kada se ovako gleda rekao bi netko:blago njima, ali samo otočani mogu razumjeti teškoće koje ih prate.Naročito zimi, a o tome ću drugom prilikom.

Brodice,one malo skuplje,pripremaju se za zimovanje.Sve pomno treba srediti,namazati,svezati i konzervirati,jer dugo je do idućega ljeta, a zima može biti gruba i nemilosrdna.

    Dalje na starome mulu djevojčica moli tatu da joj dopusti poći nekud.Na rođendan možda!? Malo kasnije oboje su se vratili zadovoljni.Dogovor je postignut.

    Bacam pogled na plažu kojih imamo 5 samo u mome mjestu.Sve pusto.Upravo je bura iz Graca počela puhati i valovi pristizati na naš kraj.Malo je zahladnilo unatoč tome što Sunce sija.

Evo i razloga za buru.Par kapi kiše na Biokovu,jedna duga i eto bure.

    Već je neka ura i treba poć na more.Treba se i dobro obući,a to je moj stari znanac ribar i uradio."Nemoj Iko baš daleko.Zapuhat će bura i jače". Vidin,vidin nisan lud.Samo ću tu iza mula bacit jednu i eto me nase".Tako je i bilo.

E zapalo je sunce.Malo je iza 3 popodne.Došao je i trajekt.Sad je zahladilo kako treba,a treba i poći doma.Spakuj stvari i ajde doma jer vjetar već probija malo u kosti.
Šetnja ma kako kratko trajala bijaše ugodna.Mir i tišina na rivi,par ljudi i šum mora i vjetra te zujanje pokojeg brodskog motora,a onda mir i tišina.Čovjek bi rekao-idila.Hm,po slikama i jest idila.Dobro je dok je i ovako.



Tekst i foto: BMPhoto Chip

"IMPERATOR" POD NOGAMA MLADIH DJEVOJAKA

  

  Mladi pelješki vinari okupljeni u udrugama vinogradara i vinara ‘Dingač’ u Potomju i ‘Postup’ u Donjoj Bandi četvrtu godinu za redom berbu plavca maloga na položajima Dingača i Postupa obilježava druženjem i preradom grožđa na tradicionalni način, bez strojeva i proizvodnjom takozvanog društvenog vina.
     Svaki od njih desetak donijet će pedesetak kilograma probranog grožđa koje će se i ove godine preraditi u konobi Antuna Šaića u Golubinici. Vino berbe 2011. godine predstavili su na ovogodišnjem festivalu vina u Dubrovniku, dok će vino berbe 2012. godine predstaviti na vinskom festivalu koji će seu prosincu održati u Zagrebu. To je novi vid zajedništva mladih peljeških vinara kojima su djedovi i očevi bili članovi peljeških zadruga. -

   

  Pelješac je sinonim za dobro vino – asocijacija na Dingač i Postup, zaštićene zemljopisne položaje na kojima caruje plavac mali, ali i sva druga blaga prirode koja vrijedne ruke pretoče u prošek, likere, rakije i djevičansko maslinovo ulje. Pelješac je sinonim i za najkvalitetnije školjke (kamenice i mušule/dagnje) iz Malostonskog zaljeva i raznoliko bogatstvo ribe koje Vas uz vino vodi u  neponovljivi eno-gastro svijet, a prirodne ljepote prekrasne plaže, skrovite uvale, čisto more, nedirnuta priroda i miris ljekovitog bilja odvode Vas u prostor kakav se danas rijetko nalazi. Padine vinograda pružaju jedinstvene vizure.
    

  Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Upravo kroz ideju o spajanju prijateljstva, vrijednog rada, Bogom dane prirode i bogate tradicije započela je priča o IMPERATORU.

     Priča počinje u kasno ljeto 2011. godine, kada je grupa mladih peljeških vinogradara i vinara odlučila ujediniti snage i pretočiti ih u vino od grožđa s najboljih položaja Dingača i Postupa. Svatko od desetorice odabranih izdvojio je po dvije kašete svojeg najboljeg grožđa, koje su zatim ručno i na tradicionalan način preradili. Ulog se višestruko isplatio te su kao rezultat dobili vino iznimne  kvalitete i kakvoće. Već četvrtu godinu održava se, sada već tradicionalna berba i prerada grožđa za vino znakovito nazvano „IMPERATOR“. Imperator se puni u magnum butelje i njegovi ga proizvođači od milja zovu društveno vino- Vino od društva za društvo.

     Debeli su slojevi oblaka, obilna kiša i prohladno vrijeme dosta poremetili ovogodišnju berbu na poluotoku Pelješcu. No, skoro da i ne postoji ta prepreka koja će stati između vinogradara i njegovih vinograda. Tako je stanje moštova u vinogradima pokazalo da je vrijeme za berbu, a sve kulminiralo 20. rujna kada su mnogi pelješki proizvođači vina odlučili pobrati plodove svoga rada i truda. Već od sedam sati ujutro mnoge su skupine zašli da vide i uberu ono što je ljeto ostavilo na čokotima.        

     Nažalost, berba je prekinuta zbog nevremena, no uspjelo se ubrati dosta grozdova. - Sam proces proizvodnje vina jest rad s nečim živim. Vino je kao živi organizam koji reagira na trešnju ili vibraciju i ono osjeća svaku rotaciju. Možda se na nepcu to i ne osjeti toliko, ali svakako je važno vino što manje izlagati nepotrebnim „stresovima“ i modernoj tehnologiji. Zbog toga se vraćamo tradiciji jer naše vino uopće nema dodira s modernom tehnologijom osim sa žaruljom, govori u šali voditelj vinarije „Matuško“ u Potomju, Boris Violić. Jedan od novijih proizvoda je i crno vino „Imperator“, pitali smo zašto baš imperator i nije li to kakva asocijacija s carem Napoleonom čiji su trupe pohodili ove krajeve:- Znate, u starome Rimu postojao je senat koji je bio utjecajan, ali zna se tko je bio glavni – imperator. Radi toga smo se odlučili na ovo ime.

    

           Regija Dingač je mjesto gdje je priroda Pelješcu poklonila najslađe grozdove sivoga plavca malog od kojeg čovjek napravi vino koje liječi dušu. Naglasak je na vraćanje tradicionalnom načinu proizvodnje koje s komercijalnog gledišta i nije uopće isplativ, ali za sve pelješke vinare važna je tradicija koja se itekako osjeti na nepcu. Tradicija znači i strpljivo „tribiti“ grozdove, kako kažu pelješani, a u mjestu Golubinica održano je tradicionalno „gaženje“ koje su odradile djevojke među kojima je bilo i mnogo Dubrovkinja. Tako zgnječeni grozdovi vinu daju djevojački šarm koji će znati cijeniti svaki budući degustator, a i ugodno je oku vidjeti taj način obrade.     
Golubinica je okupila mnoštvo mještana, ali i gostiju na kojima se našao i jedan austrijski vinar.           

 - Ovo mi je prvi put da vidi ovakav način obrade i boravim ovdje već dva tjedna. Sudjelovao se i u berbi i to je poseban osjećaj. Tijekom boravka sam s ovdašnjim vinarima razmijenio nekoliko ideja i savjeta i jako mi se sviđa ovaj način proizvodnje,  govori mladi vinar Ludwig. Vlažnosti i kiši usprkos, svi oni koji su se našli u mjestu Golubinica imali si što vidjeti, čuti i probati. Oni koji su to sve proživjeli prvi put ostavili su radoznalost, a oni koji su već iskusni sa sobom su pri povratku doma ponijeli komadiće nostalgije koji se, a zna se to dobro, najbolje liječe kvalitetnim vinom.

Povezice:

http://dubrovacki.hr/clanak/66894/jedinstveno-iskustvo-berbe-i-prerade-grozda-u-golubinici

www.facebook.com/winebarshop.peninsula

http://www.orebic-korcula.com/5997-berba-plavca-malog-uz-druzenje-preradu-grozda-na-tradicionalni-nacin/#sthash.CU7dXW3B.dpuf

PRATITE NA:
www.facebook.com/winebarshop.peninsula

Foto: Željko Belin.Kiks,Boris Kragić,Željko Tutnjević

Objavio: BMPhoto Chip