ŽIVOT KAMENA-NAKOVANA (NAKOVANJ)

  Lijep,sunčan dan.Što raditi.Padne na pamet mjesto Nakovana ili kako ga ovdje zovemo Nakovanj.Južna strana Pelješca između Vignja,Kučišta i Lovišta.Mjesto od kamena.Pusto,zakonom zaštićeno.Samo kamen u njemu živi vjećno. Uzimam automobil,vozim nekih 30-setak km od Trpnja.Prvi put idem tamo pa gledam na kartu i uspijem ga naći.Uvućeno i sakriveno od pogleda sa ceste plijeni svojom toplinom,mirom i tišinom.U mislima se vratiš u neko drugo vrijeme, a od tišine čuješ glasove kojih nema.Uzimam kameru.Pa krenimo.

Naziv sela Nakovane (nominativ Nakovana) starog je i nepoznatog porijekla. Prvi se
put spominje 1335. godine kao Nacovalda, potom 1357. kao Nacoualna te 1372. kao Nachovalna.

Prema jednoj legendi, u ovom dijelu Pelješca su živjela tri brata kovača. Jednog su se dana odlučili podijeliti pa je jedan brat dobio kućište (malu kuću - kovačnicu) gdje je ostao živjeti. Prema toj legendi ime je dobilo obližnje naselje Kučište. Drugi je brat dobio viganj, što je bio naziv za kovački alat, te se nastanio na mjestu koje je zbog toga dobilo naziv Viganj, a treći od braće je dobio nakovanj pa je mjesto u kojem je odlučio živjeti dobilo ime Nakovanj.Nakovana se nalazi uz lokalnu cestu Viganj - Lovište, oko 6 km sjeverozapadno od Vignja. Ovo područje obuhvaća dva sela Gornja i Donja  Nakovana.

Nakovana je jedno od najstarijih peljeških mjesta. Arheološkim istraživanjima je utvrđeno da je naselje bilo naseljeno čak prije 8.000 godina.

 Danas je Nakovana gotovo potpuno napuštena, ali u u mjestu i okolici su brojni kulturno povijesni spomenici poput špilje Spila Nakovana,

koja je najbogatije nalazište ilirske kulture u svijetu, a otkriveno je slučajno, za vrijeme arheološke ekspedicije tijekom koje su pronađeni ostaci iz neolita, stari oko 8.000 godina.

 Od brojnih spomenika tu su i ilirsko svetište iz 4. stoljeća prije Krista, ilirska gradina na brdu Grad, ilirske grobne gomile, kuća izumitelja torpeda Ivana Lupisa Vukića i nekoliko srednjovjekovnih crkvica.

 Danas u Nakovanama,toj pitomoj kamenoj pustoši ipak živi jedna mlada obitelj.Više iz nostalgije nego iz potrebe.Po ljeti selo malo oživi dolaskom znatiželjnih turista i malim kulturnim događanjima.Ova ljepota tisućljetnog kamena samo je na par kilometara od predivne pelješke rivijere i pogleda na Korčulu.

Foto/Tekst : BMPhoto Chip

DANI PELJEŠKIH VINSKIH PODRUMA

    U stvari dva dana,5. i 6. prosinca.Održava se već devetu godinu za redom.Vinari Pelješca otvaraju svoje podrume gostima i putnicima namjernicima i može se kušati njihovo mlado vino.Crno ili bijelo po izboru samog vinara. Te podrume se ne smije shvatiti bukvalno kao "podrume".To su mala arhitektonska i umjetnička  remekdjela.Topli spoj kamena,hrastovine,vina i svjetla. Svaki podrum je karakterističan za sebe.Jedan je toplijeg ambijenta,drugi malo hladniji,ali monumentalniji,treći ima karakteristike moderne konobe,četvrti je kao kazalište itd.Svaki ima svoju osobnost i dušu.To se treba doživjeti i vidjeti.Od Stona,Ponikava,Putnikovića,Janjine,Trstenika,Pijavićine,Potomja,Kune,Donje Bande,Oskorušne i Postupa pa do Lovišta,Orebića,Vrućice i Trpnja.Zastakljene oči i široki domaćinski osmjesi.

    Ove godine 2014. sve je počelo u Trpnju.Po prvi put. Trpanj nema vinograde.Ne može se sa tim pohvaliti jer su trpanjci od davnina bili ribari,trgovci i pomorci.Naša pelješka Župa je poznata po bujnim vinogradima,koje danas priličan broj mladih ljudi obnavlja i proširuje stvarajući umjetnost dobrog okusa,mirisa i boje u kapljici svoga vina. Dakle, pošto Trpanj nije vezan za vino gradski oci i turistički radnici mjesta uz udrugu Trpanj odma' potrudili su se da ribom,autohtonim slasticama,glazbom,plesom i filmom dovedu podrumaše i vinare do sebe.Uspjeli su.Brodetijada na otvorenom,kušaonica i ocjenjivanje mladih vina i ples ispunili su popodnevni i večernji program u najboljem svjetlu.

Kušaju se vina

Uz pjesmu se kuhaju brodeti i piju zlatne pelješke kapljice.

Svatko u poslu.Sve miriše.

Dodjela nagrada i priznanja u Trpnju za najbolji ovogodišnji brodet.Ovoga puta to su članice pelješke udruge "WOW" (Women On Wine) !

Bala se Linđo (KUD "Poskoćica"-Ponikve)

Ori se pjesma po podrumima
Ljudi se vesele i druže.

 
      Predivno druženje,predivna predstava peljeških vinara,podrumaša i turističkih radnika,ića i pića,domaćih slastica i rukotvorina. Šteta propustiti ovakve lijepe i plemenite događaje.Ovakvo zajedništvo,pjesmu,veselje treba doživjeti.Zato ponovo dođite i družite se na pelješkim feštama na pelješki način.  

                                       Dođite i dogodine.ŽIVILI I KAPU NAKRIVILI!

Foto:
Trpanj Odma'
Pelješac News
Ž.Belin-Kiks
BMPhoto Chip

Tekst:BMPhoto Chip

SVETI NIKOLA U TRPNJU

    Evo 6. prosinca i blagdan Sv.Nikole su pred samim vratima. Pa nešto ukratko o njemu i samom blagdanu.

Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim poklonima na dan sv. Nikole. Bio je poznat i po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na zapadu često uspoređuje sa Djeda Mrazom. Djeda Mraza na engleskom zovu Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus (sveti Nikola).

Dan sv. Nikole se obilježava 6. prosinca, odnosno 19. prosinca po Julijanskom kalendaru.

Kod Srba, najčešći porodični svetac je sv. Nikola i slavi se kao Nikoljdan.

Biografija

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. vijeku. Imao je bogate roditelje koji duže vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegovog strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

   Djeci je omiljeni svetac jer noću u čizmice i čarapice donosi skromne,ali blagoslovljene i slatke darove.

   Rano ujutro dječica se bude i radosno trče do prozora,a lica im se ozaruju,oči žare i ruke tresu od nestrpljenja dok pregledavaju čizmicu ili čarapicu.

 

    I u mome mjestu na jednom od sedam brežuljaka (kao Rim) nalazi se crkvica sv.Nikole odakle se pruža pogled na samo mjesto. Dobri ljudi se sjetili i sredili okoliš oko same crkvice usprkos kiši koja  je padala. Moja kamera je dio toga i zabiježila. 

Crkvica Sv.Nikole i putić do nje sa južne strane. 

Sagradio je pomorac Klement Cvitanović 1840.g. kao zavjet - "budući ga bili pokrili valovi , od smrti oslobođen", - kako piše na kamenom natpisu praga ulazne vratnice crkvene ograde.

Pogled sa brežuljka Sv.Nikola na Trpanj.

Čisti se prilaz sa juga....

                                                           i sa zapada.

    Na sam dan Sv.Nikole služi se Sv.Misa u ovoj lijepoj maloj i staroj crkvici koja ima oltar,klupe i mjesta u njoj za 30-tak ljudi.

Zvono na Sv.Nikoli postavljeno 1925.god iako je sama crkvica puno starija (izgrađena 1840.g.)

Tekst/Foto:BMPhoto Chip 2014.